U tvome pogledu
đavo se sakrio
ispod trepavica gustih
da se ne bi otkrio
Pa samo ponekad
onome tko vidi
nudi grijeh za dušu
i ništa se ne stidi
A ja ne bih bio ja
da sve ne probam
tebe moram imati
sve i da dušu prodam
Želim tvome tijelu
ožiljak biti
želim nektar boginje
svud po sebi liti
Želim lice anđela
kako posrće gledati
želim čuti vrisak
kada odlučiš se predati
Želim te uzeti
vragu dušu spaliti
sa tobom izgorjeti
i nikada ne žaliti
Dejan Ćurlić
Sve što sam znao
više ne vrijedi
svaka koju sam volio
pored nje blijedi
Sva ona zauvijek
samo mrtvo su slovo
nije da sam lagao
ali nisam očekivao ovo
Nisam znao
da jedna žena može
ovako me razoružati
uvući mi se ispod kože
Nisam znao
da Ona postoji
da je za mene stvorena
da mi ovako stoji
Mislio sam
da svakoj nešto fali
i da ovakva ljubav postoji
samo u mojoj glavi
Mislio sam da
u meni kvar je
i da nitko ne dobije
ono što daje
Hvala ti mila
što stvarno postojiš
što si takva
što me tako voliš
Dejan Ćurlić
Pogledom joj
kradem od ljepote
da ni ne primijeti
da umirem od divote
Prstima po koži
ja joj magiju pišem
da zauvijek bude moja
dokle god dišem
Pogledom je hipnotiziram
da me zavoli još više
da bez mene ne može
da me treba najviše
I znam da sam
sebičan i lud
znam da vračke ne pomažu
ali ja je vidim svud
Želim je samo za sebe
da nikada ne ode
i da svi njeni putevi
samo do mene vode
Želim da me voli
da je imam svu
i ako ne može više
barem onoliko koliko ja volim nju
Dejan Ćurlić
Ne tuguj mila
nisu oni to zavrijedili
jer da imaju srca
ne bi te ni povrijedili
Ne plači mila
presušit će ta dva mora
čuvaj suze za dobre ljude
nisi ti ni od najboljih gora
Ti si anđele
od onih koje srce daju
od onih koje ne mrze
od onih koje vole dok traju
Ti si pače
zvijezda koja jače sija
ne vole svi to
nekima baš i ne prija
Neki ljudi
svjetlosti se boje
neki dali bi dušu
za samo djelić tvoje
Ne tuguj princezo tatina
nego svoj put slijedi
svaka laž jednom izgubi boju
samo istina nikada ne blijedi
Dejan Ćurlić
U njenom srcu
ja mjesto sam pronašao
nije bilo namjerno
nisam se ni snašao
Zašto baš ja
često se pitam
dok se brojeći mane
nesigurnošću skitam
Zašto su baš mene
te oči zarobile
zašto su me od običnih
svojim sjajem izdvojile
Zašto je dušu
na panj stavila
štit odbacila
lance olabavila
Možda je slutila
da voljeti znam
da čekam nju
da živim sam
Možda je znala
da moja je oduvijek
i da jednom volim
ali za zauvijek
Dejan Ćurlić
Želim te, želim da se prepustiš potpuno, želim da budeš potpuno i samo moja, robinja i kraljica, podanica i carica.
Želim da tvoje tijelo bude moja igraonica, moj poligon za užitke, želim da tvoja duša hrani moju strast. Želim da tvoji uzdasi moji želju učine neizdrživom, da tvoj dah podgrije moji čežnju dok ne provrije, želim da me tvoj miris izludi a tvoji sokovi opiju.
Želim da se potpuno predaš, na milost i nemilost, da ne pitaš što ću učiniti slijedeće, da drhtiš u iščekivanju i goriš u želji. Želim te dovesti tamo gdje nikada nisi bila, onkraj mašte, tamo gdje nemoguće i nedozvoljeno ne postoje, tamo gdje su slast i strast sinonimi, gdje tabu ne postoji. Želim da zajedno gorimo u ekstazi, da zaboravimo gdje završavaš ti a gdje počinjem ja, želim da zanijemimo jer riječi nam nisu potrebne.
Želim da se stisneš pored mene, gola i ranjiva, da ti liječim rane dodirima i poljupcima, dok ležimo i skupljamo snagu za novi bijeg u nedoživljeno.
Mila,
malo je toga što ne osjećam, previše onoga što ti ne smijem reći. Život se ponekad gorko našali, pa nam nudi ono što najviše želimo u trenutku kada je to nemoguće. I da, postoji nemoguće, bez obzira na sve fraze i glupi optimizam. Mi to najbolje znamo.
Ljubavi, ne znam smijem li te tako zvati, neću lagati i reći da nikada nisam toliko volio, neću se kleti da ću te zauvijek voljeti jer riječi su ipak samo riječi i koliko god lijepe i ukrašene bile one nisu djela i sigurno ništa ne dokazuju. Reći ću ti samo da si ono što mi sada treba, reći ću ti da si razlika između životarenja i življenja, da si mir koji trebam i uzbuđenje koje mi nedostaje. Želim te, trebam tvoj miris da me spasi od truleži, želim tvoj osmijeh da me čuva od mraka, želim tvoj dah da me čini živim i tvoj pogled da nikada ne izgubim kompas. Tebi želim podariti ono što nemaš, sigurnu luku, nježnost i snagu, nekoga na koga se možeš osloniti i nasloniti, želim ti sebe, kada kažem sebe mislim na pripadanje do zadnje čestice tijela i duše.
Jedina, život nas nije mazio, previše smo toga propustili i napustili da bi bili sretni, previše smo toga dali a tako malo dobili, previše smo jako željeli da bi nam se ostvarilo, previše smo udaraca primili da bi uspravno stajali, ali još stojimo. Možda smo jedno drugome šansa, možda i posljednja, za ono što ljudi nazivaju srećom, ono što ja nazivam životom. Možda nam se konačno vratilo sve ono što smo uložili na krive, možda je ovo onaj trenutak kada sve stavljaš na jednu kartu, pa kako bude. Vjerujem da bi bilo, previše smo gubili ali nismo odustajali, nikada.
Voljena, učinimo ludost po tko zna koji puta, odbacimo obećanja i moranja, skinimo oklop nedodirljivosti jer postaje sve teži, pustimo vremenu da pokaže jesmo li ili nismo, ne uskraćujmo sebi šansu da budemo sretni, nemamo na to pravo. Pustimo srce neka vodi, razum se baš i nije pokazao kao dobar izbor. Znam da možemo puno toga izgubiti, znam i da su šanse male ali nitko nam ne može zabraniti da san pokušamo pretvoriti u stvarnost. Ako i zamjere, njima je na dušu.
Zato poletimo još jednom, pa makar propali i izgubili sve što imamo, bez ljubavi ionako ništa i nemamo.
Volim te.
D
Ljubav je
dobro jutro
bore kraj usana
jedva otvorene oči
i tragovi jastuka na licu
Ljubav je gdje si
i nedostaješ
mislim na tebe
i ljute li te
Ljubav je
jedva te čekam
trebam zagrljaj
čaša vina
i mazi mi leđa
Ljubav je sve
što mi pokažeš
kada ne kažeš
da voliš me
A i kada kažeš
