Teško je
kada imaš samo riječi
riječi ne dodiruju kožu
od njih je i jedan zagrljaj veći
Teško je kada
leđima joj ne možeš proći
poljubiti je u vrat
pokrivati je tijekom noći
Teško je voljeti
nekoga tko nije pored tebe
vidjeti je stalno pred očima
a u zrcalu samo sebe
Teško je kada znaš
da riječima ne možeš je ljubiti
stisnuti je uz sebe
i snažno je zagrliti
I da u samo jednom pogledu
ljubavi ima više
nego li u najljepšim riječima
koje pjesnik joj napiše
Dejan Ćurlić
Ponekad poletim
zastranim još češće
greške više ne brojim
od promašaja samo one veće
Lutam mislima
tražeći onu jednu zraku
sunca što ne zalazi
onu koja opire se mraku
Da me čuva
da dušu mi srećom grije
da put mi osvijetli
da me od demona krije
I borim se
kako znam i mogu
mora čovjek nešto i sam
ne prepušta se sve ni bogu
I trudim se
znam da odustati neću
ja pronaći ću svoj mir
ja zagrlit ću svoju sreću
Dejan Ćurlić
Ona je sunce
mojeg tmurnog dana
mojeg srca otkucaj
mojoj duši hrana
Ona ne pita kako sam
ona aurom liječi
njen pogled me razoružava
sa njom ne mislim o sreći
Ja od nje živim
ona moj je zrak
njena svjetlost razbija
i moj najcrnji mrak
I slab sam na nju
ali zbog nje jači postajem
ona moja je sudbina
sa njom na sve pristajem
Dejan Ćurlić
Ako jednom
prestaneš me voljeti
neće svijet propasti
samo mene će boljeti
Neće ratovi stati
ružno neće nestati
neće ljudi bolji postati
niti će život prestati
Ako jednom
za boljim od mene poludiš
ja te neću proklinjati
što mene više ne ljubiš
Samo ću tiho
svoje krhotine skupiti
zalijepiti kako najbolje umijem
možda novo srce skrpati
Možda ću se jednom
ponovo i smijati
ali nikada me više neće
ovakva ljubav grijati
Nikada me nijedna
neće ovako znati
nikada zbog nijedne
moje srce neće stati
Dejan Ćurlić
Ne dopusti da te uvjere da nisi vrijedan ljubavi, svaki čovjek vrijedan je ljubavi.
Ne dopusti da te uvjere da ne zaslužuješ nečiju ljubav, ljubav se ne zaslužuje.
Ne dopusti da te u ime ljubavi mijenjaju, one koje voliš ne mijenjaš.
Ne dopusti da te uvjere da ne znaš voljeti, svi mi volimo na svoj način.
Ne dopusti da te uvjere kako je problem tvoje oblačenje ili fizički izgled, onima koji te stvarno vole to je najmanje važno.
Ne dopusti da te emotivno ucjenjuju, to nije ljubav nego manipulacija.
Ne dopusti da te uvjere da te vole više, oni koji vole ne mjere.
Ne dopusti da te odvoje od ljudi koje voliš, to nije ljubav nego sebičnost.
Ne dopusti sebi da povjeruješ kako je ljubomora znak ljubavi, ljubomora je znak nesigurnosti.
Ne dopusti sebi da ikad pomisliš kako bez nekog nećeš moći živjeti, to se samo tvoja nesigurnost igra sa tobom.
I za kraj, voli se. Što se više voliš, to ćeš privlačiti bolje ljude zbog kojih nećeš morati razmišljati o ovim stvarima.
Dejan Ćurlić
Badnja je večer
miris cimeta i vanilije
imam sve što želim
imam one najmilije
Crkvena zvona
zvuk kuckanja čaša
zveckanje srebrnine
i ona pjesma naša
Za one što fale
koji više nisu s nama
dva tri gutljaja
i pjeva se sama
Još da nam On
mali blagoslov udijeli
pa da oči nam sutra
otvori Božić bijeli
Dejan Ćurlić
Koga briga za svijet
kada ti postojiš
kada si korakom svojim
odlučila da ga udostojiš
Koga briga za ljude
kada ti uz mene dišeš
kada svojim usnama
na mojim ljubav pišeš
Koga briga za probleme
kada ti srećom zračiš
kada se onako nasmiješ
znajući koliko mi značiš
Koga briga za jučer
kada sa tobom snivam
i koga briga za sutra
kada tebe voljena imam
Dejan Ćurlić
Fališ mi
to riječi ne mogu opisati
fališ mi toliko
da ne mogu disati
Fališ mi na koži
u zagrljaju i pod rukom
fališ mi da ne znam
šta ću s tolikom mukom
Fališ mi
i mada moja jesi
šaljem ti misli
da znaš da sve si
Moja vila
moja kraljica
moje ljubavi robinja
moje strasti gospodarica
Zbog tebe gorim
ti sve u meni pališ
druge su mi nedostajale
jedino ti fališ
Dejan Ćurlić
Ponekad se pitam
šta bih da te nisam sreo
bih li tugu zagrlio
bih li sudbine igru kleo
Ponekad se pitam
da li stvarno postojiš
dok te ljubim mislima
kada kraj mene stojiš
Dok te gledam
kako očima se smiješ
dok te grlim riječima
dok mi dušu griješ
Ponekad se pitam
zaslužujem li ovu sreću
ja volio sam razne žene
ali od tebe nikad veću
Dejan Ćurlić
Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.
Je li san
ili te stvarno ljubim
grizem ti vrat
glavu gubim
Je li java
dok grudima ti prolazim
i klizeći usnama
do vrela strasti dolazim
Je li uzdah
kojim moj dodir prizivaš
samo iluzija ili me stvarno
u sebe pozivaš
Je li trzaj
znak da mi se predaješ
da u ognju želje
i dušu mi daruješ
Znači li taj vrisak
kojim ime Njegovo zazivaš
da konačno smo jedno
da se samo mojom nazivaš?
Dejan Ćurlić
Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.