Volim te
svakim danom sve više
neke žene čista su ljubav
za njih pjesma sama se piše
Volim način
na koji me voliš
ti ljubav ne nudiš
ne preklinješ ni moliš
Ti ne tražiš
a opet sav ti se dajem
pored tebe dišem
živim i trajem
Volim te
malo je reći
ti si ljubavi
drugo ime sreći
Dejan Ćurlić
Netko se pod
sretnom zvijezdom rodi
pa ga svjetlost
nevidljivom rukom vodi
Nekome tama
zla maćeha je
pa mu dušu
od malena truje
Nekome sve
ide lako
netko ni ne zna
da može i tako
I to je tako
netko gore špil presiječe
karte su za sve krive
i za sreće i za nesreće
Dejan Ćurlić
Najveća je ljubav ona
koju nemaš kome dati
ona za koju znaš
da neće da se vrati
Tako čista
nježna i snažna
ne vjeruje čovjek
da nekome nije važna
Da je netko neće
da ni ne sluti
da ga živcira
i da ga ljuti
Tužno je
što nikada neće saznati
koliko možeš voljeti
i koliko dati
Dejan Ćurlić
Bez tebe sam
tako običan
nevidljiv i siv
pomalo komičan
Bez tebe sam
kao more bez sunca
kao pustinja
dokle pogled ti puca
Bez tebe
i bez ljubavi tvoje
ja pola sam čovjeka
jedino moje
Zato voli me
daruj mi ljubav svoju
prodat ću sve što imam
samo za sreću tvoju
Dejan Ćurlić
Ono daleko
postaje sve bliže
i svaka greška
polako me stiže
Sve ljubavi
tuge i radosti
svi grijesi
izgubljene mladosti
Svaki san
uspomene mi vraća
svaki se ceh
ponovo plaća
Starim
kažu da normalno je
ali ja bih opet
ovaj put drukčije
Da ljubim
malo više
da sanjam
malo tiše
Dejan Ćurlić
Idem dalje
tko zna još koliko
ali dogurao sam do ovdje
što ne bih još toliko
Unazad ne gledam
smisla nema
život brzo ide
i nove zamke sprema
Žalim slabo
nisam dobar u tome
ionako sam radio
kontra i po svome
I dalje ću
drukčije ne mogu
moje je da probam
ostalo prepuštam Bogu
Dejan Ćurlić
Ako mi ikad
osmijeh skinu
ako mi ugase svjetlo
i navuku tminu
Ako duh mi
za kamen privežu
i riječ u ustima
za jezik zavežu
Ako mi lijepo
za ružno zamijene
ako mi pjesme
u psovke promijene
Tada znat ću
da sam izgubio
ali dotad se ne dam
ja još bih ljubio
Dejan Ćurlić
Ja
Ne volim biti sam
još manje sa ljudima
slabo se uklapam
gužva guši me u grudima
Ne mrzim ih
više ih žalim
smeta mi buka
na tišinu se palim
Volim mir
adrenalin mi škodi
mozak mi samo smeta
mene srce vodi
I borim se
da čovjek ostanem
da volim i ljubim
da kamen ne postanem
Dejan Ćurlić
Ne brini dušo
ja sam tu
da rastjeram oblake
da razbijem tminu
Nisam najjači
ali za te ću biti
od zla i ljudi
ja ću te skriti
U mojim grudima
tu na lijevoj strani
stanuje vojnik
stvoren da te brani
Možda je ranjen
umoran i jedva stoji
ali tebe će čuvati
sve dok postoji
Dejan Ćurlić
Možda jednom
kada me ne bude
ljudi shvate
i prestanu da mi sude
Možda riječi
koje će ostati
objasne što sam bio
i što htio sam postati
Možda pjesme
prijatelje sjete
možda im zafalim
možda me se sjete
Možda onoj
koju volio sam jako
šapnu da sam htio
ali nisam znao kako
Dejan Ćurlić