
Trebam tvoje tijelo
da u njega uronim
da ga dišem i mirišem
svijet da prebolim
Trebam tvoje grudi
da opet oživim
da ne razmišljam
da se ne krivim
Trebam te
sebično i strasno
da još malo letim
dok ne bude kasno
Trebam tvoj uzdah
tvoj vrisak i znoj
da u drhtaju vičeš
samo si moj
Dejan Ćurlić
Leave a Reply