Ako mi ikad
osmijeh skinu
ako mi ugase svjetlo
i navuku tminu
Ako duh mi
za kamen privežu
i riječ u ustima
za jezik zavežu
Ako mi lijepo
za ružno zamijene
ako mi pjesme
u psovke promijene
Tada znat ću
da sam izgubio
ali dotad se ne dam
ja još bih ljubio
Dejan Ćurlić
Ne brini dušo
ja sam tu
da rastjeram oblake
da razbijem tminu
Nisam najjači
ali za te ću biti
od zla i ljudi
ja ću te skriti
U mojim grudima
tu na lijevoj strani
stanuje vojnik
stvoren da te brani
Možda je ranjen
umoran i jedva stoji
ali tebe će čuvati
sve dok postoji
Dejan Ćurlić
Nikada mekše usne
nisam ljubio
niti u ljepšem mirisu
dah nisam gubio
Nikada nisam
neku tako povrijedio
nikada sebi
tako malo vrijedio
A ona
bez riječi me pustila
i sa smiješkom
drugoj prepustila
Samo je usnama
sreću mi poželjela
da nikad ne zaboravim
koliko me je voljela
Dejan Ćurlić
Suzo moja
ti i ja smo na istu
krivu bandu nasađeni
mi život krčimo
takvi čudni i nesnađeni
Milo moje
sjeti se gdje si bila
kakve su te zvijeri gonile
i zbog kakvih skotova
svoje suze si lila
Ljubavi moja
bit će zla i loših dana
ali jedno obećajem
sve dok dišem
ti nećeš biti sama
Dejan Ćurlić
Nije strast
to ona je
nije ni želja
potreba je
Nije to ljubav
to jače je
nije ni ovisnost
sloboda je
Nije sreća
to radost je
nije ni ludost
mir je
Nije to priča
to pjesma je
nije ni bajka
ona stvarno moja je
Dejan Ćurlić
Voli me
bez tebe sam pola
bez tebe ne dišem
od bijesa i bola
Voli me
kada šutim
kada lađe mi potonu
kada nesreću slutim
Voli me
kada jugo me razvali
kada razum gubim
kada tuga me smlavi
Voli me
kada nisam ni za sebe
jer i kada cijeli svijet mrzim
ja ne prestajem voljeti tebe
Dejan Ćurlić
Rekla je
ja te volim
ali svijet je protiv nas
a ja i svijet volim
Rekla je
baš je šteta
i sjećat ću se
tvog osmijeha
Sjećat ću se
poljubaca
i kako si me grlio
dok sam plakala
Šta možemo
rekao sam
ne možemo protiv svijeta
prevelik je
Da smo barem znali
koliko je malen
Dejan Ćurlić
Ponekad plačem
ali ne brini
nisam tužna
samo da pročistim dušu
Ne možeš ti shvatiti
to su ženske stvari
ne razbijaj glavu
samo me zagrli
I nisam shvaćao
ja sam se smijao
ljubio joj trepavice
i osmijeh joj krao
Nisam shvaćao
da je plakala ljubav
i mene iz sebe
dok me nije nestalo
Dejan Ćurlić
Treba mi zagrljaj
da sve loše izbriše
i onaj poljubac
šta iz mrtvih diže
Treba mi smijeh
koji srce otvara
i šapat na uho
da me riješi utvara
Trebam snagu
da život mi udahne
i malo nježnosti
da duša mi odahne
Trebam ženu
koja ubija tugu
trebam samo nju
nijednu drugu
Dejan Ćurlić
Osjećaji naviru
u ovaj kasni sat
guše i miluju
u meni vode rat
Jedni truju
drugi liječe
neki tugu prizivaju
neki trenutke sreće
A ja ih puštam
do borbe mi nije
sve će opet završiti
isto kao i prije
Ishod je isti
star i dobro znan
ne volim što je tako
ali najbolji sam sam
Dejan Ćurlić