Tag: žena

  • Sudbina

    Ona je sunce
    mojeg tmurnog dana
    mojeg srca otkucaj
    mojoj duši hrana

    Ona ne pita kako sam
    ona aurom liječi
    njen pogled me razoružava
    sa njom ne mislim o sreći

    Ja od nje živim
    ona moj je zrak
    njena svjetlost razbija
    i moj najcrnji mrak

    I slab sam na nju
    ali zbog nje jači postajem
    ona moja je sudbina
    sa njom na sve pristajem

    Dejan Ćurlić

  • Ako jednom

    Ako jednom
    prestaneš me voljeti
    neće svijet propasti
    samo mene će boljeti

    Neće ratovi stati
    ružno neće nestati
    neće ljudi bolji postati
    niti će život prestati

    Ako jednom
    za boljim od mene poludiš
    ja te neću proklinjati
    što mene više ne ljubiš

    Samo ću tiho
    svoje krhotine skupiti
    zalijepiti kako najbolje umijem
    možda novo srce skrpati

    Možda ću se jednom
    ponovo i smijati
    ali nikada me više neće
    ovakva ljubav grijati

    Nikada me nijedna
    neće ovako znati
    nikada zbog nijedne
    moje srce neće stati

    Dejan Ćurlić

  • Najveća

    Ponekad se pitam
    šta bih da te nisam sreo
    bih li tugu zagrlio
    bih li sudbine igru kleo

    Ponekad se pitam
    da li stvarno postojiš
    dok te ljubim mislima
    kada kraj mene stojiš

    Dok te gledam
    kako očima se smiješ
    dok te grlim riječima
    dok mi dušu griješ

    Ponekad se pitam
    zaslužujem li ovu sreću
    ja volio sam razne žene
    ali od tebe nikad veću

    Dejan Ćurlić

    Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.

  • San ili java

    Je li san
    ili te stvarno ljubim
    grizem ti vrat
    glavu gubim

    Je li java
    dok grudima ti prolazim
    i klizeći usnama
    do vrela strasti dolazim

    Je li uzdah
    kojim moj dodir prizivaš
    samo iluzija ili me stvarno
    u sebe pozivaš

    Je li trzaj
    znak da mi se predaješ
    da u ognju želje
    i dušu mi daruješ

    Znači li taj vrisak
    kojim ime Njegovo zazivaš
    da konačno smo jedno
    da se samo mojom nazivaš?

    Dejan Ćurlić

    Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.

  • Dar

    Ako sam mislio
    da znam šta ljubav je
    gadno sam se prevario
    ali to je bilo prije nje

    Ako sam vjerovao
    da prave za mene nema
    to je zato što nisam znao
    da nebo dar mi sprema

    Ako sam sumnjao
    da anđeo može me voljeti
    to je zato što nisam znao
    da ljubav ne smije boljeti

    Nisam znao mila
    da za svakog postoji par
    i da žena kao ti
    od samog Boga je dar

    Dejan Ćurlić

    Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.

  • Iskušenje

    Neću te pitati
    gdje si bila
    i koja te to sila
    od mene dosad krila

    Neću te pitati
    jesi li sa neba pala
    jesu li te anđeli izgubili
    samo reći ću hvala

    Hvala nebesima
    sudbini i sreći
    ni sanjati nisam mogao
    poklon ljepši i veći

    I stvarno ne znam
    čime sam te zaslužio
    možda su mi grijesi oprošteni
    možda kaznu ja sam odslužio

    Možda me On iskušava
    pa mi takvu ljepotu daje
    znajući da mira nemam
    i da nema šanse da potraje

    Ali prevario se Gospodin
    na jedno računao nije
    da otkad te volim
    nisam više onaj otprije

    Dejan Ćurlić

    Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.

  • Moje oduvijek

    Govorili su mi
    da ne znam voljeti
    da se previše dajem
    i da će me svaka boljeti

    Govorili su mi
    da ne mogu samo tako
    izvrnuti srce
    predati se olako

    Govorili su mi
    da je ljubav igra
    i da pobjeđuje onaj
    koji bolje odigra

    Svašta su mi govorili
    skoro sam nasjeo
    pomirio se sa sudbinom
    dok nisam tebe sreo

    Dok nisam vidio
    da i za mene postoji par
    moje drugo i ljepše ja
    samog neba dar

    Moje danas
    sutra i zauvijek
    moje gdje si bio
    moje čekam te oduvijek

    Dejan Ćurlić

  • Loša pjesma

    Sretni ljudi
    pišu loše pjesme
    sladunjave i proste
    a ne tužne i bijesne

    Sretni ljudi
    samo papir ruže
    šaraju i ukrašavaju
    svaku strofu produže

    Njihove pjesme
    dušu nemaju
    u njima ničeg nema
    one naivce vrebaju

    Sretan sam i ja
    sada ih razumijem
    volim i dišem
    ponovo se smijem

    Ljubim tebe
    vremena nemam
    sreću živim
    tugu duboko spremam

    I neka ostane tako
    neka pišu drugi
    ja svoju pjesmu živim
    ja je prislanjam na grudi

    Dejan Ćurlić

    Ako želiš podržati moj rad, klikni na gumb ispod.

  • U njenom srcu

    “Nije ona moja srodna duša, ona je onaj dio koji mi je nedostajao.”

    U njenom srcu
    ja mjesto sam pronašao
    nije bilo namjerno
    nisam se ni snašao

    Zašto baš ja
    često se pitam
    dok se brojeći mane
    nesigurnošću skitam

    Zašto su baš mene
    te oči zarobile
    zašto su me od običnih
    svojim sjajem izdvojile

    Zašto je dušu
    na panj stavila
    štit odbacila
    lance olabavila

    Možda je slutila
    da voljeti znam
    da čekam nju
    da živim sam

    Možda je znala
    da moja je oduvijek
    i da jednom volim
    ali za zauvijek

    Dejan Ćurlić

  • Pismo

    Mila,

    malo je toga što ne osjećam, previše onoga što ti ne smijem reći. Život se ponekad gorko našali, pa nam nudi ono što najviše želimo u trenutku kada je to nemoguće. I da, postoji nemoguće, bez obzira na sve fraze i glupi optimizam. Mi to najbolje znamo.

    Ljubavi, ne znam smijem li te tako zvati, neću lagati i reći da nikada nisam toliko volio, neću se kleti da ću te zauvijek voljeti jer riječi su ipak samo riječi i koliko god lijepe i ukrašene bile one nisu djela i sigurno ništa ne dokazuju. Reći ću ti samo da si ono što mi sada treba, reći ću ti da si razlika između životarenja i življenja, da si mir koji trebam i uzbuđenje koje mi nedostaje. Želim te, trebam tvoj miris da me spasi od truleži, želim tvoj osmijeh da me čuva od mraka, želim tvoj dah da me čini živim i tvoj pogled da nikada ne izgubim kompas. Tebi želim podariti ono što nemaš, sigurnu luku, nježnost i snagu, nekoga na koga se možeš osloniti i nasloniti, želim ti sebe, kada kažem sebe mislim na pripadanje do zadnje čestice tijela i duše.

    Jedina, život nas nije mazio, previše smo toga propustili i napustili da bi bili sretni, previše smo toga dali a tako malo dobili, previše smo jako željeli da bi nam se ostvarilo, previše smo udaraca primili da bi uspravno stajali, ali još stojimo. Možda smo jedno drugome šansa, možda i posljednja, za ono što ljudi nazivaju srećom, ono što ja nazivam životom. Možda nam se konačno vratilo sve ono što smo uložili na krive, možda je ovo onaj trenutak kada sve stavljaš na jednu kartu, pa kako bude. Vjerujem da bi bilo, previše smo gubili ali nismo odustajali, nikada.

    Voljena, učinimo ludost po tko zna koji puta, odbacimo obećanja i moranja, skinimo oklop nedodirljivosti jer postaje sve teži, pustimo vremenu da pokaže jesmo li ili nismo, ne uskraćujmo sebi šansu da budemo sretni, nemamo na to pravo. Pustimo srce neka vodi, razum se baš i nije pokazao kao dobar izbor. Znam da možemo puno toga izgubiti, znam i da su šanse male ali nitko nam ne može zabraniti da san pokušamo pretvoriti u stvarnost. Ako i zamjere, njima je na dušu.

    Zato poletimo još jednom, pa makar propali i izgubili sve što imamo, bez ljubavi ionako ništa i nemamo.

    Volim te.

    D