Ponekad pomislim
šta sam to skrivio
da u kalup nisam stao
i zašto tako sam živio
Ponekad se pitam
što sam mu toliko kriv
pa krivom stazom hodam
otkad sam živ
Ponekad bih volio
malo manje stršati
utopiti se među iste
za bogatstvom trčati
Ali ne ide to tako
On svoje planove ima
i zna mudrac stari
pa ne daje isto svima
Mene valjda voli
na neki poseban način
pa želi da se mučim
i ne zadovoljavam svačim
I šta mi preostaje
nego svoju zvijezdu slijediti
sanjati i voljeti
nadajući se da će vrijediti
Dejan Ćurlić
Leave a Reply