
Umornim se koracima
ja vraćam kući
asfalt gori
a tišina huči
Nigdje prijatelja
da kaže u redu je
nigdje žene
da kaže da voli me
Samo ta tišina
koja uši razvaljuje
samo šapat
koji grmi šta ti je
Samo želja
da netko me zagrli
i da ono što jesam
kao svoje prigrli
Dejan Ćurlić
Leave a Reply